Režija: Jagoš Marković
Premijera: subota, 09.05.1998.
Kostimi: Božana Jovanović
Scenograf: Jagoš Marković
adaptacija i izbor muzike: Jagoš Marković
lektor: dr Ljiljana Mrkić Popović
maska: Nijaz Memiš
| Uloge: | ||
| Jerotije | Saša Torlaković | |
| Anda | Biljana Keskenović | |
| Marica | Ivana V. Jovanović | |
| Vica | Radoje Čupić | |
| Žika | Srđan Aleksić | |
| Milisav | David Tasić Daf | |
| Tasa | Pero Stojančević | |
| Đoka | Branislav Jerković | |
| Aleksa Žunić | Zdravko Panić | |
| Gazda Spasoje | Živorad Ilić | |
| Gazda Miladin | Bogomir Đjorđević | |
| Josa pandur | Mihajlo Nestorović | |
| molilac | Ksenija Marić Đorđević | |
| molilac | Tatjana Bermel | |
| molilac | Marko Marković | |
| molilac | Igor Lerić | |
NAGRADE:
O PREDSTAVI:
"...U Sumnjivom licu somborskog pozorišta se, naime, ispostavilo da je Markovićeva poetika do te mere u stanju da supsumira različite stilske poetike da se Nušićev tekst bez problema uklopio u nju ili, ako stvar okrenemo drugačije, Nušićeve replike su bez problema funkcionisale u komadu koji je "ispisao" Jagoš Marković. Konkretno govoreći, predstava Sumnjivo lice je realizovana na prvi pogled oprečnim rešenjima. S jedne strane, u pitanju je potpuno preinačavanje Nušića na koga smo navikli. Postavljanjem težišta predstave u gogoljevskom načinu pripovedanja i insistirajuci na ruralnim crtama karaktera glavnih junaka koje će pri tom smestiti u (scenske) okvire domaćeg tužnog hora, parafrazu antičkog, ispostavilo se da je Nušić zapravo nadrealista. Priča o tužnom liku Jerotija, njegovoj porodici i stradanju kome će biti izložen zaljubljeni Vića, zapravo je nadrealna pripovest o našoj nadrealnoj stvarnosti. S druge strane, bukvalna karikaturalnost glavnog junaka Jerotija, koga je Saša Torlaković odigrao potpuno u skladu sa rediteljevom intonacijom uvečavajući njegove osobine do paroksizma, zatim pomeranja Andinog lika (Biljana Keskenović) u istom smeru, pri čemu je njena priroda definisana kako spoljašnjim elementima, tako, usmeravanjem njenog lika u pravcu realizacije osnovnog komičarskog prosedea uz pomoć inscenacije domaćičke logike kao načina kontrole vlasti, predstavlja postupak doslovnog pridrzavanja Nušićevog teksta. Znacaj ove režije Jagoša Markovića upravo se sastoji u onom delu njegovog stava prema Nušiću koji se može imenovati terminom pravovernosti."
Darinka Nikolić