Branislav Nušić Pučina

Režija: Vladan Đurković

Premijera: petak, 11.03.2011.

Kostimi: Adela Jovanović
Scenograf: Ivana Desančić
Lektor: Dejan Sredojević
Izbor muzike: Vladan Đurković

Inspisicijent: Zoran Vučković
Sufler: Ninoslav Vranić

Izrada dekora: Slobodan Marić, Ivan Kusturin, Đorđe Trnko / Dekor: Antun Lukić, Dejan Pletikosić, Miloš Smiljić, Branislav Birvalski, Goran Berenji i Andrej Todorović / Rekvizita: Dejan Vuković i Danijel Učur / Svetlo: Branko Josić, Antun Renc i Igor Pekanović / Dizajn svetla: Stipan Petreš / Ton: Branko Marić / Izrada kostima: Dragana Gvardijan, Ljiljana Hari i Renata Terzić / Šminka: Sanja Bašić / Šef scenske opreme: Nemanja Vukičević / Tehničko vođstvo: Stipan Petreš

NAGRADE:
Na 19. festivalu klasike Vršačka pozorišna jesen predstava Pučina osvojila je dve glumačke nagrade. Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje pripala je Ivani V. Jovanović, za ulogu Jovanke, a specijalna glumačka nagrada pripala je Marku Markoviću za ulogu Jovana Nedeljkovića.

Pučina je drama o razornom malograđanskom kodeksu usađenom u narod. O pravilima koja nam se postavljaju da bi bili "uzorni" i društveno poželjni građani. Drama o tome kako sredina utiče na privatni život. Nušić otkriva razornu moć uličnog društvenog mišljenja koje je kadro da upropasti porodice i njihov privatni život. Malograđanski svet prodire u sve tajne pojedinaca agilnom radoznalošću. Malograđansko oko sve vidi što se događa u intimnim ljudskim odnosima, malograđansko uho čuje svaku pikantnu priču koja se ispreda na račun tih odnosa. "Tiranija palanke je tiranija uvida u sve, ili tiranija apsolutne javnosti. Ako zato postoji neki tajnik, izuzetak, to se shvata kao velika mana, koja je dostojna smeha palančana. Ovaj nagon za ismevanjem svega nerednog, svega što ispada iz uobičajenog, i ide sve do nepriznavanja (porugom) i fizičkih zastranjenost pojedinca. Nijedna odluka se ne priznaje, ma kako da je izražena: nekim događajem, kroz koji je prošao nesretni pojedinac, nekom njegovom naročitom sklonošću; jezičko-kumotrgovačka mašta palanke tu je nedostižna. Ukoliko se uoči neka tajna, palančani upriličuju pravo pozorište i igraju se sudbinama. "Ličnost ove drame obigravaju sve činovničke kuće da nešto dozna, da ispriča kakvu novost, ili kakvu skandaloznu društvenu hroniku. Nušić pokazuje ove malograđanske osobine kao društveni porok, kao društveno zlo koje nalazi svoje najugodnije gnijezdo tamo gde nešto truli u ljudskom odnosu. Okolina ne dopušta da porodica izađe na kraj sama sa svojim problemom već joj neprestano sugeriše način na koji bi on trebalo da se postavi.

Pogledajte video klip: