Petar Grujičić
MiSterija

Lektor: Dejan Sredojević
Izbor muzike: Dušan Petrović

po motivima „Romana bez romana“ Jovana Sterije Popovića

prva premijera u sezoni 2014/2015.
502. premijera od osnivanja

Igraju:
Jovan Popović - gimnazijski profesor, dramski pisac Marko Marković
Gđa. Popović - Julija Nedeljković Popović, majka Jovanova Tatjana Šanta
G. Popović - Sterija Popović, otac Jovanov David Tasić Daf
Roman - pozorišni lik Ninoslav Đorđević
Doktor Rajić - varoški lekar Branislav Jerković
Stepanov - upravnik gimnazije Srđan Aleksić
Protađakon Vasilije - starešina bogoslovije Bogomir Đorđević
Gđa.Bogdanović - supruga advokata Bogdanovića Ivana V. Jovanović
Milica - učenica Mia Simonović
Dragica - učenica Dragana Šuša
Rada (Čimpeprič) - učenica Jovana Belović
Maksa (Roksanda, Načelnik) - učenik Stefan Vukić
Gavra (vojnik) - učenik Peđa Marjanović
Mitar (Diogen,Volšebnica) - učenik Marko Savković
Uroš (kaluđer, stražar) - učenik Nemanja Bakić
Aleksa - lokalni ludak Dimitrije Aranđelović
Pandur Pero Stojančević
Mali Roman Nemanja Vujčić
Gavra (vojnik) - učenik Slaven Došlo

Reč pisca

Paradoksalni umetnički i privatni portret Jovana Sterije Popovića, kao i osobenosti njegovog Romana bez romana inspirisali su nastanak MiSterije, a da sam komad ipak nije biografska drama niti dramatizacija u klasičnom smislu te reči. Kao i delo svakog klasika, i Sterijino prikriva svoje nepoznate strane, koje se tokom vremena aktuelizuju kao moć samoobnavljanja tradicije. Jedna od njih tiče se dimenzije eksperimentisanja koju retko uzimamo u obzir prilikom čitanja ili gledanja Sterije. Skoro čitav njegov opus sačinjava niz zasebnih, uspelih i neuspelih eksperimenata koji ne samo su nadilazili teatarske mogućnosti njegovog doba, već, čini se, i ovog današnjeg.

Komad razmatra nekoliko pitanja, poput fenomena psihološke frustracije, te odnosa umetnosti i bolesti. Ono što je u životu nesreća i ograničenje, za poeziju je preduslov kreacije. U tom smislu, skoro da ne postoji primer dramskog klasika u evropskim razmerama poput Sterije, koji je bio toliko zadivljen i ujedno zaprepašten, bukvalno prestravljen teatrom, doživljavajući ga na jedan potpuno šizofren način: kao veliku, lekovitu mogućnost kreacije, ali i kao svakovrsnu opasnost, pre svega po ljude koji se njime bave i njihovu najbližu okolinu.

Tako se došlo do centralne teme komada, o mašti ne samo kao psihološkoj, već i materijalnoj, opipljivoj sili koja oblikuje živote ljudi i njihove odnose, oličenoj u fantastičnom liku Romana. Takav pristup osvetlio je tokom nastanka MiSterije Sterijin lik na potpuno nov način, u za naše okolnosti prilično neobičnoj formi drame “magije” i “čudesa”, za koju verujem da je na tragu upravo onih eksperimentisanja kojima se i sam Sterija bavio tokom čitavog života.

Petar Grujičić

svetlo: Miloš Smiljić; ton: Branko Marić; izrada kostima: Dragana Gvardijan, Renata Terzić, Ljiljana Hari; šminka: Radmila Pekez; rekvizita: Dejan Vuković; dekor: Branislav Birvalski, Antun Lukić; izrada dekora: Slobodan Marić, Ivan Kusturin i k.g. Erika Vujić; šef scenske opreme: Nemanja Vukičević; tehničko vođstvo: Stipan Petreš
organizatori: Vesna Vranješ i Toplica Mandić