Vilijam Šekspir
Julije Cezar

Koreografija: Andreja Kulešević
Adaptacija i režija: Kokan Mladenović

koprodukcija Grad Teatra City Budva, Centra za kulturu Svilajnac i Narodnog pozorišta Sombor

premijera 24. i 25. novembra 2015.
druga premijera u sezoni 2015/2016.
509. premijera od osnivanja

Igraju:
Brut Sergej Trifunović
Julije Cezar / Marko Antonije Saša Torlaković
Kasije Branislav Trifunović
Porcija / Kalpurnija Jelena Minić
Oktavije / Kaska Marko Marković
* Irena Popović
Reč reditelja
 
Tragedija “Julije Cezar” jedan je od najznačajnijih komada u istoriji dramske literature, a njen osnovni motiv – revolucija i politički prevrat, koji se, na kraju, kompromituju u sopstvenoj nemoći, obesmišljavajući tako fenomen istinske demokratije, nisu, na žalost, izgubili na svojoj aktuelnosti od vremena nastanka ovog komada, pa do danas. Pišući o ubistvu Julija Cezara u rimskom senatu, 44. godine p.n.e, Šekspir, u stvari, ispisuje tužnu priču o krahu plemenitih revolucionarnih htenja, koja se, u sudaru sa ličnim interesima, vlastoljubivošću i pohlepom samih revolucionara, pretvaraju u svoju nakaradnu suprotnost. Junaci antičkog Rima, postaju, petnaest vekova kasnije, Šekspirovi savremenici, uronjeni u spletke i zavere elizabetanskog dvora, ali i savremenici našeg istorijskog trenutka u kome je moguće poslednje decenije naše aktuelne istorije posmatrati kroz prizmu likova i odnosa “Julija Cezara”.
 
Hoćemo li i nakon ove predstave verovati u revoluciju, ili ćemo shvatiti da je reč tek o pukoj zameni društvenih elita? Hoće li nam postati jasno da jedni te isti ljudi, bili oni u izobilnoj poziciji vlasti, ili u lagodnoj poziciji opozicije, upravljaju našim životima poslednjih dvadesetak godina, smenjujući se na lestvici vlasti, i idući gore-dole, kao na kakvom palanačkom karuselu. Hoće li nam iznova prodati velike reči, držati zapaljive govore i nahuškati nas na još jednu pobunu na čijem će kraju „borba za opšte dobro“ prerasti u njihovu ličnu korist? Možemo li da prestanemo da verujemo u demokratiju ako nam se ona ruga u lice? Možemo li da trpimo autokratsku vlast samo zato što znamo da će jednog uzurpatora zameniti drugi? Možemo li da pristanemo na društva u kojima živimo, ako znamo da su zasnovana na laži? Možemo li da se borimo protiv laži, ako više ni sami ne znamo šta je istina?
Kokan Mladenović

inspicijent: Ninoslav Vranić; svetlo: Miloš Smiljić; ton: Branko Marić; video tehničar: Igor Pekanović; kostim: Dragana Gvardijan i Ljiljana Hari; šminka: Radmila Pekez; rekvizita: Danijel Učur; dekor: Branislav Birvalski i Mile Kovačević; šef scenske opreme: Nemanja Vukičević; bine majstor: Dejan Pletikosić; tehnički direktor: Stipan Petreš;
organizatori: Vesna Vranješ i Toplica Mandić
producent: Boris Mišković
direktori projekta: Blažo Radoman, Ivana Nešić i Mihajlo Nestorović